W zběrce tekstow »Stop a stup« rěči k nam basnica. A njeńdźe jej wo ničo druhe hač wo »wułušćenje jadra« storyjow, słowow a złóžkow. To je maksimalny narok. Hač jedna so při tym wo lyriku, prozu abo esejistiku, je druhorjadne. Dobry přikład za běžne wobeńdźenje kategorijow je tuta nowa kniha Měrany Cušcyneje.
![<b>Měrana Cušcyna</b>, <i>Stop a stup. Powědki, miniatury, eseje,</i> titulna ilustracija Iris Brankačkowa, Budyšin: LND 2021, 152 s., kruta wjazba ze škitnej wobalku](/epaper/import/20220322161650_EPaperPage_960_1_19055//960_0008_58300_Stop_a_stup.jpg)
Basniska rěč wottraša čitarjow literatury, wóndano słyšach. Tute nastajenje je stary lac. Basniska rěč čitarjow rjaneje literatury skerje do čitanja wabi. Chcedźa wužadanje a hódančko, chcedźa sobu myslić, wšako je to na literaturje powabliwe. Wězo njejsu tajke printmedije měnjene, kotrež »knižna wačka« basnicy »w knižnych nižinach« zetka.