Štož trjebam

artikl hódnoćić
(0 )
Awtorka Anja Golob, moderator Dušan Hajduk-Veljković a awtorka Lubina Hajduk-Veljkovićowa  Foto: Hanka Šěnec Awtorka Anja Golob, moderator Dušan Hajduk-Veljković a awtorka Lubina Hajduk-Veljkovićowa Foto: Hanka Šěnec

Wobrazy krajiny su najwšelakoriše. Wotwisne wot počasa, lěta nastaća, wosoby, kotraž je rysowaše. Runje tak rozdźělna je rěč. Hač rěč jednotliwca, krajiny, naroda. Kóždy wužiwa ju na swoje wašnje, sadźa nuansy wotpowědnje swojemu začuwanju. Ale rěč tež zwjazuje, wotkrywa paralele, wobohaća so mjez sobu.

Pjatk 23. awgusta 2019 na pózdnim popołdnju sćěhowachu někotři na rěči a wobrazach zajimowani přeprošenje Budyskeho Serbskeho muzeja na čitanje ze słowjenskej awtorku Anju Golob a serbskej awtorku Lubinu Hajduk-Veljkovićowej. Wobě stej zastupjenej z basnjemi a tekstami w katalogu k třikrajowemu projektej »Wobrazy krajiny. Podobe pokrajine. Bilder einer Landschaft«. Moderaciju přewza Dušan Hajduk-Veljković. Kombinacija tutych třoch wosobow wopokaza so jako nimoměry wurjadna, mjez sobu so wudospołnjaca a wobohaćaca a publikum runje tak zahorjaca kaž zabawjaca.

Anja Golob, rodźena 1976, je basnica, spisowaćelka a přełožowarka. Wona studowaše filozofiju a přirunowace literarne wědomosće w Ljubljanje. Wona přednjese na zarjadowanju swoje basnje zdźěla słowjensce, zwjetša němsce. Jeje čitanju slědować bě jónkrótne dožiwjenje. Nimale kaž w transy přednjese swoje teksty, zanurjena do nich a jich kuzła a tak za připosłuchacych runočasnje zwuk a zmysł wožiwjejo. Jej poradźi so melodiju a rytmiskosć tekstow wurjadnje zwobraznić, wot stakata doraznych wjeršow hač k žortno-ironiskim metafram. Zdobom wjedźe připosłucharjow do hłubokich přemyslowanjow wo wobsahach. Tak zastanje jeje lyriske ja we wokomiku, w kotrymž je hišće wšitko móžno a směr wuwića wotewrjeny, w kotrymž »wšo wisa na ćeńkej nitce móžnosće koincidency« (še – noch – hišće) abo praša so za tym wčera na rozdźěl wot dźensa a raznymi změnami, kotrež so stanu abo za kotrež so rozsudźiš a w kotrychž steji to wčera pódla toho dźensa so njeznajo: »Dortgestern und Heutehier stehen nebeneinander, zwei Fremde in einer Schlange am Flughafen, die warten« (Gestern war alles schöner). Jeje němske basnje su episke. Powědaja wo pospytach, přez dźěło přemyslowanja wo swójskich hłubinach wobeńć (»Doch bevor uns alles Stück für Stück verschlingt, arbeiten wir.«, Wenn die dicke Dame singt) hač k redukowanju na to, štož woprawdźe za žiwjenje trjebaš (Was ich brauche). Wotkrywa a staja do prašenja naše wšědnosće a strachi a pokazuje na nimale wostrózbnjace wašnje na nuznosć čłowjeskeje bliskosće a zo njeje to, štož trjebamy, wjele a tola wšo.

Galerija

  • dalši wobraz (1): dalši wobraz (1)
  • dalši wobrazowy tekst (1):
  • strDocId: c3bb1330 0ade 4062 899d eb6c29b1f230
  • kId:
  • headliner:
  • Sonderformat: Standard
Gelesen 2691 mal Letzte Änderung am srjeda, 30 oktobera 2019 10:45