Sabine Bauer-Helpertowa, fararka na wuměnku, 4. meje 2026 na čitanju w Gersdorfje pola Zhorjelca Foto: Juliana Kaulfürstowa
Rozmołwa z awtorku romana »Johann Zautes Lebensfahrt«, fararku na wuměnku Sabinu Bauer-Helpertowej
Jako njeserbowaca potomnica romanoweho protagonista Jana Całty sće so do tematiki podała, kotraž žada sej tež wěcywustojnosć na polu regionalnych stawiznow a rěče. Kak sće so zawěsćiła, zo budźe Waša kniha wšitke kopolaki wobeńć a zo so »do paslow njepisaće«?
Jako běch hotowa, skontaktowach třoch fachowcow: dr. Dietricha Šołtu, sup. n.w. Jana Malinka a dr. Pětša Jahna-Brězana ze słowami »Mam tu manuskript, sym jón tři lěta dołho pisała, je jara tołsty a ja bych so jara wjeseliła, byšće-li jón čitał a mi jako fachowc abo maćernorěčny Serb z kritiskimi přispomnjenjemi pomhał«. A woprawdźe! Wšitcy třo mi pozitiwnje wotmołwichu, sej moje nimale 800 stronow přečitachu a so ze mnu wuměnjowachu. Dopomnju so, zo bě dr. Jahn na kóždej stronje akribisce to a tamne přispomnił. Tući třo su mje posylnjowali a na kóncu mějach začuće, zo wšo, štož sym pisała, trjechi. Sym jim bjezkónčnje dźakowna, tuta wuměna bě wulkotna.
